Ako me zaista voliš, čekaj me i ja ću ti sigurno doći.Možda se više nećemo sresti u ovom životu;ali onda barem u nekom od budućih.Srest ćemo se opet na raskrižju nekih putevai gledat ćemo jedno u drugo kao da smo stranci.Tada nam više neće biti važno tko smo nekada bili, već tko ćemo biti.Ti ćeš mi reći da me odnekuda poznaješ,a ja ću ti reći da smo se nekada sreli u svijetu koji se sada ne moževidjeti očima, dotaknuti rukama, okusiti jezikom, čuti ušima,omirisati nozdrvama i zamisliti umom.Ali ipak, taj svijet postoji; sada i tu.Postoji paralelno s raskrižjem puteva na kojem ćemo stajati.
Ako me zaista voliš, čekaj me i ja ću ti sigurno doći.I kada se ponovno sretnemo, neće nam biti jasno da li je naš susretput u prošlost ili tek povratak u budućnost.Tada će biti izbrisana sva svjedočanstva o našim ranijim postojanjima iostat će samo blijeda sjećanja.U kojem god životu da se ponovno sretnemo,bit će nam žao što smo propustili da nam neumoljivo vrijemetako uzaludno proteče kroz prste.Stajat ćemo na raskrižju nekih putevakoji će se na taj način križati samo tada i nikada više.
Ako me zaista voliš, čekaj me i ja ću ti sigurno doći.Pa kada se ponovno sretnemo,zbacit ćemo sa sebe plašt zaborava o našim prijašnjim susretimai radovat ćemo se što smo se opet srelibaš u tom životu i baš na tom raskrižju.Da li će to raskrižje biti samo usputna stanicana našem putu do nekog novog susreta?Ne znam. Možda.Ali ako se ipak ponovno sretnemo u svijetu vječnog savršenstva,tek tada ćemo prepoznati jedno drugo i sjetiti se svih raskrižja puteva nakojima smo se nekada sretali.


<3 samo ti postojiš u srcu mom ,, i niko nemože i neče te zamjeniti nikada <3

...Neznam kako da ti kažem koliko te volim, neznam kako da ti kažem,koliko mi značiš...
neznam postoje li uopce riječi koje bi opisale moje osjećaje..
neznam zašto sve ovo činim, zašto te volim, neznam zašto se uopće borim..
odakle mi sva ta snaga, sva ta volja i želja.. odakle mi sve riječi ove..
..neznam bi li bilo bolje da se nikad nismo sreli, dali bi sretniji bio.. ili možda nebi..i to će uvijek ostati ono možda, nikad neću znati odgovor..
Tako nikad ni ne dobivam odgovor od Boga kada ga pitam..zašto mi neželi pomoć da usrećim jedno predivno biće..
Ne dobivam ni odgovor zašto sveke noći plaćem,zašto toliko patim, zašto ti nemogu dati ono što ti želiš..
..ali znam da tih suza si vrijedan, znam da zbog njih nikada žaliti neću.. znam jer ti si ono čudo koje me naučilo voljeti..
..koje me naučilo željeti,ljubiti, stvarati, koje me naućilo praštati.. ono čudo koje mi je dalo snagu živjeti i boriti se..
..i opet pitam Boga zašto mi te dao,pa te uzeo, zašto na tako okrutan način.. zašto mi ne dopušta da budem dio tvog života..
..svake noći kroz suze izgovaram tvoje ime, pitam Boga gdje si , pitam mislis li na mene ili na neku drugu. molim ga..
..da te čuva On kad nemogu j.. molim Ga da mi te opet jednom da..da opet jednom spoji te duše dvije..
..razmišljam kako bi se ubila da te zauvijek mogu pratiti, da te zauvijek mogu čuvati.. da mogu biti tvoj anđeo..
sve češće i češće si to želim ućiniti, ali onda nikad neću dobiti priliku ljubiti te, grliti te, nikad neću dobiti priliku biti tvoja..
i više neznam što da činim, više neznam kojim putem ići. Neznam kako do tvoga srca doći..
..preostaje mi samo željeti i nadati se, u snu s tobom razgovarati, u snu ti se diviti, u snu te voljeti..
neželim se probuditi iz tog sna..neželim doći u okrutnu stvarnost, želim živjeti u bajci, u snu, u nadi za bolje sutra..
..za bolje sutra koje možda nikada neće doći.. ali moje srce zauvijek će pripadati tebi, zauvijek voljeti to predivno biće..
..Zauvijek ću moliti Boga da mi te vrati, bar na minutu , da ti kažem što želim, da se stobom u miru oprostim..
..pričat ću svima o tebi, nikad te zaboraviti neću , svakom riječju svojom željet ću ti sreću..
i NADATI se da ću te jednom opet sresti, možda na nekom drugom svjetu.. daleko od zlih ljuti, daleko od patnje i boli..
..do onda imam želju jednu, da vratim ono naše vrijeme , kad smo sretni bili oboje..
..ali sve je nestalo...
..sve se promjenilo, svaka pomisao na to tjera me na plać.. na dugotrajno plakanje, kojemu nema kraja...
i ljudi mi kažu ..mala nebudi luda, ne plaći za njim , nije tih suza vrijedan, ali neznaju oni..neznaju kakva je to bol..
kad nekog voliš ..a on nije tvoj .. neznaju oni mnoge tajne moje, neznaju oni koliko patim, radi pogreške svoje...
.i što mi drugo preostaje nego suze moje,stara slika,uspomene na nas dvoje..
..ali ni uspomene nisu ono što su nekad bile, jer sa osmijehom prisječali smo ih se skupa, a sada to moram sama =((
..moram sama kroz život ići za sebe se boriti,druge lagati, glumiti sretnu curicu, kojoj ništa nestoji na putu...
.. i glumiti dok me ne slome sjećanja, dok me ne slomi vrijeme, dok ne shvatim što sam imala i što sam izgubila..
.. još jednom za kraj .. za oprost te molim, jer i ja sam od krvi i mesa, jer i ja griješim, jer i ja sam ljudsko biće....biće koje te voljeti znalo, koje ti je svu dušu dalo, koje će te čekati do kraja svog života....sjeti se i ti male lude glave, osmijeh joj pokloni, srce joj daj.. samo zaboraviti nemoj nikada jer to bi njoj bio kraj..
svakog dana molit ću za tebe , svakog dana poljubac putem anđela poslat ti. Svakog dana u mislima ćeš biti...
ZBOGOM ='((

kaže... djetinjstvo joj nije bilo bajno.. majka i njezin otac su se počeli gadno svađati kad je imala oko 11godina.. svaki dan je bio sve gori i gori.. uvijek je bila na tatinoj strani jer je shvaćala da je majka kriva.. od računa do računa.. otac da pare da plati račune ona potroši na ništa.. bili su bez struje dosta puta maminom krivnjom.. majka joj nije bila svetica kao sto priča.. vidjela ja vlastitim očima puno toga.. sto i nije trebala.. kao kćer je prešutila ocu nije rekla za prijevaru ... dok jedne zime majka nije sama otišla od kuće sa dva brata i sestrom.. otac se ujutro probudio jer je moro ic rano radit i nije htio kćer budit.. kasnije kad je došao kuci bilo je oko 9h probudio je kćer i pitao .. dali znaš gdje mama i ostali.. sami smo u kuci.. počela je da place i rekla da ne zna srušilo joj se nebo.. otac ju je zagrlio i njemu su bile već suzne oči.. znala je gdje je majka ali nije bila sigurna ..nije ni rekla ništa.. molila je Boga u sebi da se vrati jer htjela je obitelj.. roditelje.. bracu i sestru uz sebe i da su zajedno.. majka nije marila za ničim.. gledala je na sebe.. iako je krivila oca za sve vrijeme za sve.. ... prošlo je vremena .. sestra se vratila kuci.. kasnije i brat ... dogodio se strašan užas u svemu tom.. jedan od brace je poginio .. sto ih je sve slomilo ... al mora se živjet kako god bilo.. ne smije se odustat od života.. otac kad je majku pito dali smije vidjet sina(drugog) odgovorila je NE zašto bi vidio sina kad nemaš jednog onda ti ne treba ni drugi... nije bio kao ona da za sve ide na sud.. jer imao je obzira da to dijete isto muci.. bilo je dosta toga još... majka je živjela daleko.. kasnije se doselila treće selo od njih da navodno bude bliže svojoj djeci.. ona ... kći.. odlučila je ići majci jer ju je voljela i falila joj je iako je znala da je mnogo griješila i rastavila cijelu obitelj.. otišla je kod nje .. majka je obećala da ce ostat živjet tamo di je tad bila.. treće selo.. posto se u međuvremenu mlađi brat preselio kod oca tu je ponovo bilo suđenje da brat pripadne majci.. kada je majka došla tu bilo je vise šanse da dobije brata.. i kćer jedna je otišla tad kod nje jer je obećala da neće ponovo otići gdje je prije tog živjela.. daleko.. već ce bit tu da ne mijenja okolinu i sve.. kada je sina dobila na skrb pokupila je stvari.. kćerku nije ni pitala dali želi ići s njom tamo.. jer ona je morala još 2godine u školu ic... ona se vratila kod oca.. nije ni shvaćala da je samo bila izigrana... ... prošlo je već dosta.. obje kćeri su joj išle ljetovat kod nje... da je jedno ljeto kćer otišla kod nje iako je trebala otići sa dečkom tako se bila dogovorila.. ali on je bio na terenu pa si htjela uskratit vrijeme i mislila je da ce ga vidjet na moru.. jer nije bio bas daleko od tog mjesta... iako joj on govorio da ne ide sama jer skužio je kakva je ona.. ali nije to ni bitno.. dogovor je bio da bude kod mame 3tj. na kraju je bila tamo 8-9dana ni toliko.. prošla je pakao .. pravila se da je sve uredu.. ponižavala ju je .. govoreći.. da je bolje bilo da ju je pobacila nego sto ju je rodila.. da je glupa i da je umjesto plodne vode mozak joj iscurio.. bezobrazno se podnijela prema njoj.. da ju je nakon toga navečer izbacila na ulicu.. u nepoznato.. nije ni znala dali kćer ima novaca da se vrati kuci u Slavoniju kod oca.. ali dobro imala je otac joj je dao za svaki slučaj da ima.. .. pokupila je stvari i krenula...otišla do prve autobusne.. bus nije došao.. prespavala je u mjestu gdje majka živi .. sutra dan 24.srpnja krenula je kuci.. bilo je bolno ali utjeha joj je bila njezin dečko i otac ..jer je znala da ima nekog da se brine za nju .. da ima nekog ko ju voli.. ko bi možda dao sve za nju... cijeli taj put se prisjećala sta joj je majka napravila.. zgrožena je bila.. da joj taj dan pošalje poruku.. mi roštiljamo feštamo... poruku je dobila bzvz nije nikakvo pitanje poslala .. kao da se za broj zabunila.. provokacija.. zanemarila je poruku tu.. i samo mislila da dođe sto prije kuci.. došla je u Zg busom trebala je presjest u drugi ali nije bilo do navečer busa.. otišla je vlakom.. taman kupovala kartu i brzi vlak proso... otišao.. ništa uzela je za putni kartu.. vozila se kuci duže nego sto je mislila.. ali sretno je stigla.. prvi put tatu zagrlila i trčala prema njemu.. kao malo dijete se osjećala... tu noć su bili svatovi od jedne kolegice.. obećala joj je doći u svatove.. sa puta je odmah otišla u svatove .. bila je vesela ko da se nije ništa dogodilo... iako je jedva čekala da vidi svoj krevet ..da legne i odmori se... ... prošlo je već dugo majka se nije ni javila niti pitala za nju .. dali je stigla.. jeli dobro.. ništa.. ne može još vjerovat da joj je takva majka.. ali odlučila je ispunit joj zelju.. jer joj je majka rekla da joj vise ne dolazi pred oči.. da joj ona nije niko i ništa .. rekla je .. dobro.. tvoja zelja .. moja zapovijed... zaklela se životom da se s njom vise neće nikad naći.. i sa njom pričat.. jer djetinjstvo joj je uništila dovoljno.. zašto bi i cijeli život.. ..........................................hvala mojoj ljubavi i ocu koji su bili uz mene kada mi je bilo najteže…hvala vam… <3.. volim vas.. strong>